Nakon duge duge pauze, ponovno pokušavamo aktivirati rad Mreže mladih informacijskih stručnjaka!
Interes za uključivanje u rad Mreže bio je vrlo malen, a novi poticaji još nisu urodili plodom. Pozivamo sve zainteresirane da nam se jave ukoliko se želje uključiti u rad Mreže te da više informacija o tome kako se uključiti potraže ovdje.
Uskoro ćemo predstaviti i novi projekt Mreže koji će za svoj cilj imati razvoj sposobnosti osobnog upravljanja profesionalnim karijerama informacijskih stručnjaka.
Iskustvo sudjelovanja u znanstvenom ili stručnom projektu
Dok kuhamo tu novu ideju, želimo načeti temu važnosti sudjelovanja i uključivanja mladih informacijskih stručnjaka u rad na znanstvenim i stručnim projektima.
Vrijednost stručnog znanja koje posjeduju informacijski stručnjaci od iznimne je važnosti za ostvarenje znanstvenih i stručnih projekata u području. To je lako razumjeti za one projekte koji razvijaju neki aspekt profesije same, no treba imati i na umu široku iskoristivost i prenosivost kompetencija koje informacijski stručnjaci posjeduju, a mogu biti iskorištene za rješenje specifičnih problema s kojima se suočava suvremeno društvo. Primjer takvih kompetencija jesu one iz domene informacijskog opismenjavanja ili upravljanja znanjem i informacijama koje su primjenjive u različitim društvenim kontekstima. Svi projekti koji su usmjereni na “servisiranje društva” nužno se oslanjaju na postojeću bazu ekspertize u području i njihovi su voditelji u stalnoj potrazi za stručnjacima koji se mogu uklopiti i pridonijeti ostvarivanju ciljeva projekta. Projekti sami, različitih su razina složenosti i ozbiljnosti, no za mnoge od njih uvjeti financijera produciraju visoke rizike koje voditelji mogu dodatno mitigirati oslanjanjem na vanjske suradnike. Radni i profesionalni konteksti tih potencijalnih suradnika često proizvode priliku za implementaciju i diseminaciju rezultata projekata u “stvarnom svijetu” čime voditelji projekata podižu vrijednost i relevantnost projektnih aktivnosti. Ne mora se niti govoriti posebno o tome da informacijski stručnjaci jesu upravo oni koji voditeljima projekata mogu otvoriti vrata prema brojnim informacijskim resursima koji im u partnerskom odnosu omogućuju pristup nužan za svladavanje niza kompleksnih izazova, ali i dosezanja temeljne svrhe znanstvenih i stručnih projekata, a to su znanstvena otkrića i/ili unapređenje neke konkretne prakse.
Upravo se u tom segmentu otvara niz prilika za mlade informacijske stručnjake. Nakon formalnog obrazovanja kontakti između alumna i znanstvenika smanjuju se i prorjeđuju. Kontakt se ostvaruje radom u stručnim tijelima ili povezivanjem na znanstvenim konferencijama, no prilika za onaj blizak rad i neposredni prijenos znanja znatno je manje. Uključivanjem u projekte mladi informacijski stručnjaci mogu steći ono prijeko potrebno terensko iskustvo te doći u priliku za suočavanje sa stvarnim ljudima koji imaju stvarne probleme. Takav rad stimulira i osjećaj korisnosti jer se rješenja tih problema nalaze u domeni njihove ekspertize te vlastite vještine i znanja mogu testirati u kontekstu široke projektne, znanstvene i/ili stručne, kolaboracije. Mladi se stručnjaci uključivanjem u projekte mogu smjestiti u središte zbivanja i napretka koji se postiže tim kolaboracijama. Stručnjaci u području postaju im znatno dostupniji jer je ekspertiza mladih stručnjaka vrijedna i relevantna u kontekstu ostvarenja projektnih ciljeva. Prijenos znanja je direktniji, a mladi su stručnjaci izloženi postupcima i načinima razmišljanja koje etablirani stručnjaci neposredno primjenjuju za rješenje projektnih izazova. Umrežavanje, prijateljstva i prilika za putovanja dodatni su benefiti koji utvrđuju nove prilike za buduće kolaboracije. Izloženost dinamičnom karakteru rada na projektu, izloženost novim tehnologijama, metodološkim alatima i postupcima koje projektni suradnici kolaborativno primjenjuju utječu na zapošljivost i karijerno napredovanje mladih stručnjaka. Uključivanjem u projekte mladi stručnjaci šire sferu svoga utjecaja te se pozicioniraju kao oni koji pridonose nekom višem stručnom ili znanstvenom cilju.
Kao primjer takvoga iskustva donosimo tekst kolege Ivana Čolakovca, voditelja Knjižnice Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.
Ivan Čolakovac: Iskustvo sudjelovanja na IPEDU ERASMUS+ projektu u sklopu aktivnosti “Short term joint staff training week” (Valencija, Španjolska)
“Cilj je projekta IPEDU kroz obuku nastavnog osoblja i knjižničara uvesti obrazovanje iz područja intelektualnog vlasništva u nastavni plan i program tehničkih sveučilišta. Takvo obrazovanje trebalo bi uključivati razvijanje svijesti o pravima vezanim uz intelektualno vlasništvo kao i upravljanje tim pravima putem ugovora i sporazuma. Ključni elementi cjeloživotnog učenja i ekonomije znanja su bolje obrazovanje o imovini temeljenoj na znanju i bolje poznavanje sustava podrške inovacijama.
Zadatak je projekta utvrditi i predvidjeti potrebe tržišta rada u području intelektualnog vlasništva te razviti relevantne metodologije učenja kroz identificiranje jaza između vještina stečenih u visokom obrazovanju i zahtjeva stvarnog tržišta rada, identificirati i implementirati najbolju praksu i dizajnirati metode za zaštitu industrijskog vlasništva. Projekt IPEDU razvit će inovativne nastavne alate koji će sveučilišnom osoblju omogućiti stjecanje vještina potrebnih za izvođenje kolegija te provođenje radionica. U tom je kontekstu ključna uloga sveučilišnih knjižničara jer će knjižnice postati resursni centri intelektualnog vlasništva, a knjižničari će biti osposobljeno za organiziranje tih centara kao i za nabavu bibliografskih izvora te obuku korisnika.
U kontekstu intelektualnog vlasništva u području kineziologije i sporta važno je istaknuti kako su u proteklih 20 godina komercijalizacija i brendiranje sporta, sportskih događaja, klubova i timova doveli do razvoja nove globalne industrije pod nazivom sportski marketing. U sektoru koji postaje sve više globaliziran i dinamičan, učinkovita primjena prava intelektualnog vlasništva pretvara se u ključnu komponentu razvoja sportske ekonomije.
Posjedovanje zaštitnih znakova, autorskih prava ili druge pravne zaštite oznaka i logotipa događaja ključni su za komercijalizaciju sportskih događaja jer bez njih organizatori događaja ne mogu kapitalizirati unosna prava. Bez iskorištavanja tih prava mnogi značajni sportski događaji se ne bi mogli održavati jer ne bi bilo ničega što bi se moglo komercijalizirati, a što bi pak rezultiralo nedovoljnom količinom raspoloživih sredstava za pokrivanje osnovnih troškova organizacije i provedbe takvih događanja.
Umrežavanje u profesionalnom kontekstu kroz sudjelovanje na IPEDU projektu u sklopu Short-term joint staff training eventa u Valenciji predočilo mi je brojne prilike za suradnju i angažman te potaklo na razvoj nekih novih ideja. Poslužilo je kao poticaj za daljnje istraživanje ove problematike u području kineziologije te me potaklo na osmišljavanje i provedbu radionica za studente završnih godina integriranog preddiplomskog i diplomskog studija kineziologije na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a kojima bi cilj bio promicanje i podučavanje o autorskim pravima i industrijskom vlasništvu u području sporta.“
Dragi pratitelji Mreže, kolegice Dorja Mučnjak i Iva Džambaski iz Knjižnice Filozofskog fakulteta predstavljaju nam Međunarodnu mrežu knjižničara i važnost toga projekta za profesionalni razvoj mladih informacijskih stručnjaka*!
Što ILN znači za profesionalni rast mladih informacijskih stručnjaka?
piše Dorja Mučnjak, ILN ambasadorica za Hrvatsku
Kada mladi informacijski stručnjak ulazi u profesionalni svijet, taj profesionalni svijet očekuje mnogo više od eksplicitnog znanja koje je mladi stručnjak usvojio tijekom studija. Ono čini temelj za zapošljavanje i napredovanje, no za profesionalni razvoj potrebno je i mnogo tacitnog znanja. To se pak znanje ne usvaja glasno iz stručne literature, već tiho, skoro nečujno, ali ipak formira profesionalca i u glavama dugo odzvanja!
Nezaobilazna pomoć u profesionalnoj socijalizaciji mladih zaposlenih dolazi u obliku mentora. U praksi hrvatskih informacijskih znanosti, a napose u informacijskoj praksi (npr. knjižničarstvu), formalni pojam mentora postoji u okviru studentskeprakse koju su studenti dužni odraditi i proći tijekom studija te na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa popularno zvanom „Mrsić“.
Proces profesionalne socijalizacije mladih djelatnika potiče u dva smjera: kroz proces socijalizacije u profesiju te kroz organizacijsku socijalizaciju, tj. u radnu sredinu (vidi: IDIZ-ov Priručnik za mentoriranje). Za proces organizacijske socijalizacije neophodno je imati podršku iskusnijih kolega iz ustanove, dok za proces socijalizacije u profesiju nije nužno da mentor bude iz iste organizacije. Glavnu ulogu ovdje igraju stručna društva (HKD, HIDD…), neformalna udruženja, kolegijalne kave i sl. Dakle, mladom stručnjaku mogu pomoći iskusniji kolege ili naprosto kolege istog statusa ali s drugačijim iskustvom. Jedan od modela koji se pokazao uspješnim je i suradničko mentoriranje (peer-mentoring) gdje ne postoji utvrđeni hijerarhijski obrazac mentor-mentorirani, već kolege ravnopravno dijele iskustva i međusobno se potiču na profesionalni rast.
Na tome modelu 2013. godine nastao je međunarodni volonterski projekt International Librarians Network (ILN) koji knjižničare i ostale informacijske stručnjake (zaposlene i studente) okuplja u suradničko-mentorsku platformu gdje se šire profesionalni vidici, doprinosi razvoju novih ideja te jača stručno samopouzdanje, a sve u međunarodnoj perspektivi. Do sada je kroz komunikacijske cikluse prošlo više od 3500 sudionika iz više od 120 zemalja. Hrvatska aktivno sudjeluje te je dva ciklusa za redom bila među prvih deset po broju prijavljenih.
Ukratko, ILN je osmišljen tako da se svake godine organiziraju dva četveromjesečna komunikacijska ciklusa u kojem se slažu parovi sudionika. Prijaviti se mogu svi, od studenata bibliotekarstva pa do vrhunskih stručnjaka u području. Nakon postupka odabira i uparivanja (matchinga), dvoje stručnjaka virtualno komunicira prema zadanim temama ili prema vlastitim interesima. Budući da je ova platforma izgrađena da okupi knjižničare iz cijeloga svijeta i iz različitih kulturnih, vjerskih te socioekonomskih miljea, svaki sudionik dužan je pridržavati se etičkog kodeksa osmišljenog za dobrobit cijele zajednice.
Važno je napomenuti da je program potpuno besplatan. Jedini uvjeti sudjelovanja su postojeća internetska veza, sat vremena tjedno te želja za razvojem profesionalne suradnje i razmjenom znanja među kolegama iz područja. Poseban je uvjet tečno znanje engleskog jezika jer se cijeli program odvija na tome jeziku.
Prijave za sljedeći ciklus koji počinje 1.3.2016. godine otvorene su od 15. siječnja do 15. veljače 2016. Prijavite se, ne propustite priliku proširiti profesionalne vidike!
Iva Džambaski: Iskustvo sudjelovanja u ILN programu
„Priključila sam se programu početkom 2015. godine u proljetnom ciklusu jer sam bila netom diplomirala i željela sam dobiti uvid u struku na međunarodnoj razini. U prijavi sam naglasila polja interesa koji me posebno zanimaju što je pomoglo pri odabiru (matchingu) moga partnera. U početku sam bila zabrinuta hoćemo li uspjeti naći toliko tema za razgovor s obzirom da ciklus traje četiri mjeseca, no, ugodno sam se iznenadila kada sam uvidjela da koordinatori programa svaka dva tjedna pripremaju nove teme o kojima smo raspravljali.
Moj je partner bio kolega iz Francuske zadužen za projekte digitalizacije (što je jedno od polja interesa koje sam bila navela u prijavi). Nakon prvog maila u kojem smo se međusobno predstavili, počeli su višemjesečni razgovori vođeni pripremljenim temama koje su poticale, ne samo našu komunikaciju (u jednom periodu smo se čuli svaki drugi dan), već i promišljanja o našim poslovnim planovima. Osim međusobne komunikacije, koordinatori su nas poticali i na rasprave putem društvenih mreža (Facebook, Twitter) te smo tako upoznali i druge sudionike programa. Kako se program bližio kraju, oboje smo zaključili da su nam ta četiri mjeseca neprimjetno proletjela i da smo jako zadovoljni sudjelovanjem.
Preporučila bih ovaj program svima koji se žele povezati s kolegama iz cijeloga svijeta, učiti iz njihovih iskustava, razvijati projekte i ideje te zajednički graditi budućnost naše struke!“
Iva Džambaski, Knjižnica FFZG
*Izrazi u ovom postu navedeni u muškom rodu neutralni su i odnose na osobe muškog i ženskog spola.
Prvi prilog Sekcije razrađuje potrebu umrežavanja mladih informacijskih stručnjaka* posredstvom digitalnih tehnologija. Na osnovno pitanje kako oblikovati digitalnu komunikacijsku kulturu u virtualnim zajednicama stručnjaka nadovezuje se osvrt na postojeće prilike za digitalno umrežavanje informacijskih stručnjaka u Hrvatskoj s naglaskom na ulogu mladih stručnjaka u promociji i usmjeravanju pozitivnih aspekata digitalnog umrežavanja.
Digitalnu komunikacijsku kulturu u suvremenom društvu čine prakse korištenja komunikacijskih tehnologija u različitim područjima društvenog života. U najširem smislu ona se odnosi na intenzivno korištenje novih komunikacijskih medija utemeljenih na konceptu Weba 2.0 koje kontinuirano mijenja tradicionalne obrasce profesionalne komunikacije te oblikuje virtualne zajednice učenja i razmjene znanja. Temelj takve razmjene jest participacija zainteresiranih stručnjaka, a nju pospješuju specifične karakteristike novih medija.
Digitalno sve više ulazi u uvriježene komunikacijske tokove, a time raste i utjecaj stavova i mišljenja izrečenih digitalnim putem. Uspon interneta i hiperumreženost informacijskog društva kao rezultat toga procesa pokazao je pervazivnu snagu tehnologije da mijenja svakodnevicu ljudi.
Društvena odgovornost, participacija i suradnja u okruženju Weba 2.0
Koncept Weba 2.0 promijenio je način na koji razmišljamo o profesionalnoj komunikaciji i suradnji. Istini za volju, mreže za učenje i razmjenu znanja odavno su bile nedostižna ideja, no upravo su u digitalnome dobu potpomognute novim tehnologijama dobile novi zamah. Gradeći na tom potencijalu mreže poput LinkedIna dopuštaju spontano udruživanje ljudi prema prethodno specificiranim interesima, slično kao što je to zamislio i Ivan Illich (1980), filozof i kritičar obrazovnih institucija, u obliku burze vještina gdje se mogu pronaći znalci i majstori koji nude pouku ili traže suradnike za vlastite projekte i istraživanja. No, LinkedIn je primarno usmjeren na ponudu vještina potencijalnim poslodavcima pa je iskorištenost te mreže za spontano udruživanje teško procijeniti. Blogovi su već odavno preuzeli ulogu upućivanja na obrazovne predmete, odnosnoulogu prezentacije znanja, vještina i noviteta iz pojedinih struka, a i druge je Illicheve prijedloge moguće povezati s tehnološkim mogućnostima novih medija. Spontano udruživanje prema interesima kao u navedenim primjerima sugerira da je moguća svojevrsna digitalna kultura umrežavanja i suradnje temeljena na otvorenom udruživanju i predlaganju projekata s ciljem problematiziranja nedostataka u ostvarenju poslanja struke i uvođenjem poboljšanja tamo gdje je problem detektiran.
Predmet ovoga teksta nije svakodnevno korištenje internetski utemeljenih tehnologija u radu informacijskih institucija (poput elektroničke pošte, predstavljanja institucije putem mrežnih stranica i drugih korisnički orijentiranih usluga) jer su one već postale ključni dio radnih procesa u tim institucijama.
Aspekte umrežavanja i suradnje putem Web 2.0 alata razmatram prvenstveno iz perspektive društvene odgovornosti informacijskih stručnjaka. Promišljati povezanost društvene odgovornosti, participacije i suradnje pred mogućnostima koje nude Web 2.0 alati i usluge znači razmatrati strukovno djelovanje u njegovim mogućim formama. Cilj takvog djelovanja nije praćenje suvremenih tehnoloških trendova i nekritičko preuzimanje stranih praksi. Korištenje Web 2.0 alata i usluga nije svrha po sebi, no od njih ne treba zazirati. Dapače, pred informacijskim strukama nalazi se odgovornost da razmotre mogućnosti novih medija da promjenom komunikacijskih obrazaca stvaraju uvjete za strukovno djelovanje čiji je predmet društvo i njegova ostvariva razumna organizacija.
Neki aspekti umrežavanja i suradnje – primjeri dobre prakse
Razvoj drugačijih navika komuniciranja i suradnje u informacijskim profesijama zahtijeva od stručnjaka, već i po predmetu njihovog strukovnog obrazovanja, da kritički razmatraju mogućnosti medija s posebnim odmakom, ali i interesom za razumijevanje uspostavljenih interakcija.
Utehničkom smislu vrijedno je zapitati se koji mediji mogu podržati komunikacijske i organizacijske potrebe profesionalnih zajednica. Neka ambicioznija i digitalno aktivna zajednica stručnjaka mogla bi razmišljati i o izgradnji vlastitih tehnoloških rješenja temeljem analize vlastitih navika interakcije. Prednost digitalne komunikacije je što veći broj stručnjaka može lako sudjelovati i sugerirati poboljšanja pa se tim tehnološkim rješenjem javna rasprava oslobađa procedure i služi kao odraz strukovnog mišljenja usporediv s formalno usvojenim propisima. Dakako, umjesto da služi kao nadomjestak, ovaj način raspravljanja može biti uparen s postojećim komunikacijskim tokovima i procedurom formalnog izraza strukovnog mišljenja. Primjer takvog sudjelovanja nalazimo u inozemnoj praksi korištenja Twittera, gdje profesionalne zajednice u području informacijske pismenosti javno raspravljaju o reviziji Standarda informacijske pismenosti za visoko obrazovanje (vidi npr. #acrlilrevisions).
@mhensle1#acrlilrevisions Today we already have a division. The few who use the standards and all of those who ignore them.
Drugi primjer korištenja Twittera jest popularni “#critlib” chat koji svaka dva tjedna okuplja stručnjake zainteresirane za područje kritičkog knjižničarstva. Interesantno je da je ova zajednica jedan od razgovora posvetila ograničenjima komuniciranja putem Twittera i pokazala kako njena fluidna organizacija također može i kritički promišljati tehnologiju koju koristi u profesionalnoj komunikaciji, umjesto slijepog pristupanja uz popularne opcije.
A4, Twitter keeps the pace moving quickly, I like it for #critlib
Organizacijski aspekt digitalne komunikacije stručnjaka često nije lako opisati, a samu organizaciju teško ostvariti. Karakteristika je mrežne komunikacije da se zbiva stihijski s obzirom na to da medij ne samo da omogućava korisnikovo uključivanje, već gotovo svaki komadić informacije koji posreduje poziva na reakciju. No, kada govorimo o izvođenju i upravljanju konkretnim projektima, zajednice (informacijskih) stručnjaka mogu svjesno organizirati način na koji komuniciraju, a da pritom toj digitalnoj razmjeni osiguraju preglednost, pretraživost i sačuvaju njenu transparentnost. Stoga ima smisla razgovarati o tome koji se alat koristi za komuniciranje pojedinih sadržaja. Rad na nekom dokumentu lakše će se odvijati u GoogleDocsu, rasprava na Twitteru ili Facebooku, direktno demokratsko kolaborativno donošenje odluka na sustavima poput Loomio – odabir alata, dakle, ovisi o potrebama zajednice. Spomenuti primjer “#critlib” rasprava prvotno je bio organiziran tako što su se rasprave planirale pomoću GoogleDocs dokumenta, a pozivao je na predlaganje tema, prijavljivanje moderatora rasprave, angažiranje u pojedinim lokalnim i globalnim inicijativama, kao i otvoreno dopisivanje sugestija za poboljšanje načina ove vrste suradnje. Sve su protekle #critlib rasprave arhivirane i dostupne na critlib.org.
Posebnu pozornost zahtijevaju upravo mogućnosti za poboljšanje i olakšavanje suradnje budući da informacijskim stručnjacima nije stran projektni rad usmjeren na problematizaciju ključnih društvenih i kulturnih pitanja. To nas dovodi do najvažnijeg aspekta – aspekta participacije u kojem leži srž strukovnog udruživanja. Međutim, iako su Web 2.0 alati i usluge izgrađeni prema načelu “arhitekture participacije”, gdje je već na razini dizajna pretpostavljen korisnik koji sudjeluje, volja za sudjelovanjem i identifikacija vlastite s društvenom odgovornošću informacijskih profesija ostaje zadaća samih stručnjaka i institucija koje pružaju strukovno obrazovanje. Spoj tehnološkog poticaja, volje za sudjelovanjem i navike problematizacije osnova je kolaborativne kulture.
Važno je naglasiti da odluke pojedinaca i zajednica u struci da se odvaže na ovakvu vrstu kolaborativnog rada ne bi trebale postati “novi profesionalizam” – vrsta ucjene gdje inovacije zbog svojeg utjecaja sve druge učinkovite načine ostvarivanja poslanja informacijskih profesija prozivaju neprofesionalnim. Novi komunikacijski mediji predstavljaju obzor mogućnosti za razvoj kolaborativnog rada u struci utemeljenog na trajnim vrijednostima informacijskih profesija.
Konačno, ostaju pitanja:
Kakva nam je digitalna komunikacijska kultura potrebna?
Što želimo od mrežne komunikacije stručnjaka u lokalnom, ali i nacionalnom kontekstu?
Što mogu učiniti mladi stručnjaci u području?
Uloga mladih informacijskih stručnjaka
Uloga mladih informacijskih stručnjaka u razvoju umreženosti i suradnje u struci je višestruka. Rijetko se susrećemo sa sadržajima u kojima mladi govore o sebi samima. Karakteristika novih medija je da “daju glas”, ali osim toga, što je još važnije, pružaju priliku da se taj glas oblikuje. Jedna od temeljnih ideja Mreže je uspostaviti prostor u kojem mladi informacijski stručnjaci mogu oblikovati svoj glas, individualno, ali i kao zajednica.
Mlade informacijske stručnjake prepoznajem kao predvodnike promišljanja i razvoja umrežene kulture kroz suradnju utemeljenu na novim medijima. Dok su s jedne strane aktivni sudionici u društveno usmjerenim projektima i digitalnoj razmjeni znanja i iskustva, s druge strane mogu biti uključeni u razvoj digitalnih strategija i identiteta institucija u kojima su zaposleni.
Smatram da mladi stručnjaci u sebi nose važan transformativni potencijal, no njegovo ostvarenje nije nešto što treba prepustiti slučaju ili nekome drugome. Ključ njegova ostvarenja jest izgradnja osobnog profesionalnog identiteta koja polazi od temeljnih znanja struke, svijesti o njezinom identitetu i ulozi u društvu. Jednom kada mladi stručnjaci spoznaju izvore vrijednosti za koje preuzimaju odgovornost moći će samostalno promišljati održivost i aktualnost poslanja informacijskih profesija. Povezivanje sa stručnjacima, kolegama i drugima osigurava bistriji pogled na stanje u struci. S tim znanjem moguć je transformativni angažman usmjeren na uspostavu kulture promjene, ali i očuvanje, ostvarenje i obranu prepoznatih vrijednosti.
Što bismo mogli poboljšati?
dijalog o vrijednosti kolaborativnog rada u informacijskim profesijama
korištenje Web 2.0 alata i usluga u provedbi projekata
dijeliti ideje i upućivati otvorene pozive na suradnju putem novih medija
osnivati virtualne kružoke i poticati tematski usmjerene rasprave
pokretati inicijative za problematizaciju i otvorenu diskusiju o nedostacima/problemima i stanju informacijskih profesija koje će nadići razmjenu mišljenja, oblikovati prijedloge i aktivno raditi na uvođenju poboljšanja
Gdje se u domaćoj zajednici informacijskih stručnjaka digitalno komunicira?
Glavnina digitalne komunikacije putem društvenih medija u informacijskim profesijama, čini se, zbiva se na Facebooku. Tome u prilog govori niz grupa koje okupljaju stručnjake (iz ovog kratkog pregleda isključeni su profili institucija koji su uglavnom usmjereni na donošenje novosti, a manje služe kao prostori za organizaciju kolaborativnog rada u struci):
Knjižničari – najveća zajednica knjižničara na Facebooku u kojoj se povremeno predlažu teme, a članovi potiču na raspravu
Na Twitteru pod hashtagovima #knjižnica, #knjižničari, #knjižnice poruke koje se razmjenjuju najčešće su na slovenskom jeziku ili su to poruke profila knjižnica usmjerene njihovim korisnicima. Hashtagovi #knjižničarstvo, #arhivistika, #muzeologija nisu aktualne teme na Twitteru. Profesionalna mreža LinkedIn okuplja brojne hrvatske stručnjake iz područja informacijskih i komunikacijskih znanosti, no potencijal udruživanja u nacionalno orijentirane virtualne zajednice još nije iskorišten.
Prijedlozi za čitanje
Castells, M. (2003). Internet galaksija : razmišljanja o internetu, poslovanju i društvu. Zagreb : Jesenski i Turk : Hrvatsko sociološko društvo.
Gaver, W. W. (1992). The affordances of media spaces for collaboration. Proceedings of the 1992 ACM conference on Computer-supported cooperative work, pp. 17-24. New York : ACM.
Illich, I. (1980). Dole škole. Beograd : Beogradsko izdavačko-grafički zavod.
Murray, J. (2011). Inventing the medium : principles of interaction design as a cultural practice. Cambridge, Mass : MIT Press.
*Izrazi u ovom postu navedeni u muškom rodu neutralni su i odnose na osobe muškog i ženskog spola.
Image courtesy of Stuart Miles at FreeDigitalPhotos.net
Mreža mladih informacijskih stručnjaka* projekt je Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva kojim upravlja Sekcija mladih stručnjaka HIDD-a ustrojena po uzoru na inozemne sekcije sličnog formata. Članstvo u HIDD-u (ili nekoj drugoj instituciji) nije uvjet za uključivanje u rad Mreže.
U Mrežu se možete uključiti na sljedeće načine:
– sudjelujući na događanjima koje organiziraju članovi Mreže uz podršku Sekcije mladih stručnjaka HIDD-a
– sudjelujući u aktivnostima koje organizira Sekcija mladih stručnjaka HIDD-a
– interakcijom s umreženim kolegama na društvenim mrežama (Facebook, Twitter), predlaganjem i izvedbom projekata
– prateći blog Mreže mladih informacijskih stručnjaka
Sekcija mladih stručnjaka HIDD-a u potrazi je za volonterima koji bi htjeli sudjelovati u sljedećim aktivnostima:
– uspostava i održavanje bloga „Mreža mladih informacijskih stručnjaka“
– priprema i izvođenje programskih aktivnosti
– administracija stranica na društvenim mrežama
– osmišljavanje programa Sekcije mladih stručnjaka HIDD-a
Uključite se! 🙂
*Izrazi u ovom postu navedeni u muškom rodu neutralni su i odnose na osobe muškog i ženskog spola.
Blog Mreže jedno je od nekoliko planiranih mjesta koje Sekcija mladih stručnjaka* pokreće kao prostor interakcije stručnjaka u području informacijskih i komunikacijskih znanosti.
O Mreži
Mreža mladih informacijskih stručnjaka (Mreža) projekt je Sekcije mladih stručnjaka (Sekcija) Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva (HIDD) kojemu je cilj okupljati mlade stručnjake iz područja informacijskih i komunikacijskih znanosti. Mrežu čine svi povezani mladi informacijski stručnjaci u području, a Sekcija pruža organizacijsku i tehničku podršku aktivnostima i projektima Mreže.
Vizija Mreže izrasla je iz potrebe da se u okvirima informacijskih struka stvori prostor razmjene znanja i ideja između mladih stručnjaka koji se žele aktivno uključiti u struku i promicati angažiran i proaktivan pristup problemima, pitanjima i potrebama mladih stručnjaka.
Ciljevi Sekcije
– pružati usluge i osmišljavati aktivnosti usmjerene na mlade informacijske stručnjake
– poticati mlade informacijske stručnjake da budu aktivni u području
– stvarati prilike za umrežavanje (eng. networking) i suradnju
– informirati o stručnim udrugama, institucijama, novostima u struci, prilikama za nastavak obrazovanja…
U djelokrugu svoje profesionalne odgovornosti Sekcija promišlja i promiče:
– povezanost, zapošljivost i vidljivost mladih stručnjaka u informacijskoj profesiji
– stalno stručno usavršavanje mladih informacijskih stručnjaka
– povezivanje institucija, udruga i mladih informacijskih stručnjaka
– društveno politički angažman mladih informacijskih stručnjaka
– položaj mladih informacijskih stručnjaka u društvu
Ustrojstvo Sekcije
Sekcija mladih stručnjaka djeluje kao sekcija HIDD-a, a njen je temeljni cilj pružati tehničku i organizacijsku podršku Mreži. Članove koordinacijskog tima Sekcije izabire Skupština HIDD-a, a ustrojstvo Sekcije definirano je Statutom Udruge.
Zašto govorimo o Mreži?
Format mreže podupire produkte nastale kolektivnim trudom suradnika; članova Mreže. Stoga, Mreža mladih informacijskih stručnjaka, poduprta informacijskom tehnologijom, ima oblik decentralizirane komunikacijske platforme kako u analognom tako i digitalnom okruženju. Takva Mreža okuplja mlade informacijske stručnjake, potiče ih na komunikaciju i promišljanje onoga što čini profesionalni identitet i odgovornost informacijskog stručnjaka te osnažuje inovacijski i transformativni potencijal pojedinaca u Mreži. Ideja za stvaranje Mreže mladih informacijskih stručnjaka polazi od stvarne tendencije hiperumrežavanja u informacijskom društvu. Takva umreženost već je promijenila svakodnevicu pojedinaca, poslovne procese i dr., ali i stvorila nove oblike građanskog udruživanja – potencijal na kojem i Mreža mladih informacijskih stručnjaka gradi svoju djelatnost.
*Izrazi u ovom postu navedeni u muškom rodu neutralni su i odnose na osobe muškog i ženskog spola.
Mreža mladih informacijskih stručnjaka* projekt je Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva kojim upravlja Sekcija mladih stručnjaka HIDD-a ustrojena po uzoru na inozemne sekcije sličnog formata. Članstvo u HIDD-u (ili nekoj drugoj instituciji) nije uvjet za uključivanje u rad Mreže.
Mreža mladih informacijskih stručnjaka 